1
Vinko Vitezica, «El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha». Misao, VI/104, 1924, pp. 620-625.
2
«Bolje je mnogo jednu pametnu i poleznu knjigu, s kolikim mu drago troškom, dati da se na naš jezik prevede i naštampa, nego dvanaest zvonara sazidati i u sve nji velika zvona poizvešati; zrno pameti neće se deci našoj pridodati, ako će im doveka zvona lupati». Apud Jasna Stojanović, Servantes u srpskoj književnosti. Beograd, ZUNS, 2005, p. 18.
3
«Konačno
istinski savremen, vrhunski u umetnosti prevođenja i,
pretvarajući staro u svevremeno novo, pravi viteški
prevod»
. Migel de Servantes, Don Kihote od Manče.
Beograd, Rad, 2005, vol. 2
(portada).
4
«Ima mnogo stvari koje vam se
dešavaju kad uzmete da prevodite jednu ovakvu knjigu, pa to
zaista zaslužuje dnevnik»
. Aleksandra
Mančić, «Don Kihote
među Srbima», Politika, 2. VIII 2005.
5
En el diario belgradense Politika se publicaron fragmentos del libro en nueve entregas, del 28 de abril al 8 de mayo de 2005. Gracias a la gran difusión del periódico en el país y en el territorio ex-yugoslavo, el texto alcanzó un gran número de lectores.
6
Zoran Konstantinović, «Srbin kao Don Kihot», NIN, 2868, 2005, pp. 52-53.
7
«Snagu kojom je
Servantesovo ostvarenje utemeljeno u ljudski i spisateljski prtljag
srpskog pisca, a zatim njegovu vitalnost, to jest sposobnost da
bude jedan od nosećih stubova u gradjevini Smiljanićeve
trilogije»
. M. Šukalo, J.
Stojanović (coordinadores), Don Kihot 1605-2005. Krajina, 15, 2005,
p. 219.
8
«Alkalajeva verzija uglavnom uspeva da
dočara piščeve ideje i duh originala; lepo se
čita i teče dosta prirodno, mada [...] pomalo zastarelo.
Iako se [...] ukazuje izvestan broj ozbiljnih slabosti,
podvlačimo da je Alkalaj srpskom čitaocu otkrio tematiku,
stil i ideje prvog španskog noveliste, što nije mala
zasluga»
. Philologia, 3, 2005, p. 225.
9
«Tipsku priču
o zarobljenim umovima, slobodarskim prirodama i nemoći
čovekovoj da saznaje»
. B.
Jevtović, «Četiri
veka Don Kihota, kralja Lira i Otela»
.
Književne
novine, 1124, 2005, p.
6.
10
«[...] šta
bi se desilo da je Kihot u svom ludilu ubio čoveka? [...] Sve
zavisi od toga da li bi Kihotovo ludilo odabralo da Indiose vidi
kao neodbranjene ljude koje bi trebalo zaštititi, ili kao
demone. U ovom drugom slučaju dirljivi vitez mogao bi postati
ne samo ubica nego masovni ubica»
. V.
Pištalo, «Svačiji
rođak iz Manče», Vreme, 739, 3. III 2005.